Oprezno s konzervama

Majklin Pendlton

   I tog dana Flojd nije imao sreće.Lutao je od agencije do agencije u nadi da će mu konačno neko ponuditi bar neki posao. Svi su ga dočekivali sa već uvežbanim osmehom i nekoliko ljubaznih reči,ali su ga,naravno sa žaljenjem,obaveštavali da ne    mogu da mu ponude ništa odgovarajuće.

    Flojd,već iznerviran višemesečnim uzaludnim traganjem za poslom,svratio je u bar u blizini kuće rešen da se napije.Barmen ga je,u cik zore,jedva odvukao od šanka i izbacio na ulicu.

    Kad je shvatio da potpuno odeven leži nepokriven u krevetu,Flojd se pitao kako se dovukao do kuće.Glava mu je bila     teška kao olovo,telo potpuno utrnulo.Prvo što je pomislio bilo je da treba da se napije vode,da "spere" marmuluk.Dovukao se do kuhinje i ispio nekoliko čaša.Imao je utisak da mu se sve uzburkalo u stomaku i da se oseća još gore.

    Seo je za sto i,poduprvši se laktovima,tupo gledao ispred sebe.Ugledao je dve konzerve sardina i pokušao da se priseti    kada ih je tu ostavio.Bio je gotovo siguran da ih nije on kupio.A kad je jednu prineo bliže očima pokušavajući da pročita tekst nalepnice,tek onda se zabunio.Slova su ličila na neko pismo koje do tada nije video.Ali,ubeđujući sebe da mu je glava otežala od pijanstva i da još ne može dobro da rasuđuje,odlučio je da otvori te proklete,strane sardine.

    Ustao je i nervozno počeo da pretura po fioci.Kad mu je potreban otvarač za konzerve,nigde ga nema.Otvorio je  još jednu fioku,pa još jednu...U trenutku kad je uzeo nož spreman da upotrebi čekić i oštricom noža probode metal,Flojd je ugledao otvarač na stolu.Stajao je tačno pored konzervi.

    Otvorivši konzervu,ostao je zapanjen.Gledao je sadržinu ne verujući svojim očima.Umesto sardina,kako je očekivao ili bar komadića tunjevinje,unutra su ležala tri ružičasta "bića",nešto što je imalo četri noge,nešto poput glave i majušni rep.

    To su bile zaista najčudnije sardine koje je Flojd video u svom životu.Nećkao se neko vreme,viljuškom okretao te ružičaste spodobe razmišljajući da li da ih proba.I dalje uveravajući sebe da stvari ne vidi sasvim dobro s obzirom da mu alkohol još nije izvetrio iz tela,rešio se da pojede to "nešto".

    Namrštio se i viljuškom probio ružičasto telo.Tu čudnu ribu počeo je da grize od repa.Mirisala je dobro,a ni ukus nije bio loš.Kad je stigao do glave,rešio je da je ipak ne pojede.Pojeo je još jednu ribu,pa još jednu.U konzervi je ostala samo tečnost koja se presijavala u neverovatnim bojama.

    Flojd je,iako se prethodno zarekao da tog dana ni kap više neće popiti,uzeo je flašu vina i maltene je iskapio u jednom    gutljaju.Stomak mu se uvijao i pekao ga,kao da je progutao užareni metal.Posegao je za još jednom flašom.verovao je da će mu vino ugasiti tu užasnu vatru.Nije vredelo.

    Rukama se držeći za stomak,Flojd se previo preko stola.Gledao je u drugu konzervu jer mu se učinilo da iz nje dopire neki zvuk.Ništa nije vredelo što je počeo da ponavlja sebi da se to sve ne događa,da je to samo deo noćne more.

    Metal na konzervi počeo je da se izvija,kao da je nešto iznutra pokušavalo da prokrči put do slobode.Flojd se uhvatio za glavu.Zar je moguće da sam baš toliko pijan?Ili sam potpuno izgubio živce?Možda sam poludeo?

    Posle nekoliko pokušaja iz druge konzerve izvirilo je jedno ružičasto biće,slično onima koje je Flojd već progutao.Uspravilo se i stojeći na ivici konzerve,balansiralo na repu i dve nožice.Velike ljubičaste oči okrenulo je u pravcu Flojda.Gledalo ga je,   tako se bar Flojdu učinilo,preteći.A Flojd?Potpuno zbunjen i paralisan,nije uspevao da se pomeri.

    Onda su iz konzerve izvirila još dva ružičasta četvoronošca i doskakutala do Flojda.Nije znao da li da se smeje ili da   pobegne glavom bez obzira.Ali,i da je pokušao da ustane,ne bi uspeo.Noge uopšte nije osećao,a ruke,koje su mu ležale na stolu,kao da mu i nisu pripadale.Još je samo osećao da ga nešto užasno peče u stomaku.Povratio je i izgubio svest.

    Kad se osvestio,shvatio je da leži na krevetu.Misleći da i dalje sanja,zatvorio je i ponovo zatvorio oči.Pred njim je stajao čovek.Ali,ne bilo ko.Bio je to Flojd.Kako to ja mogu da budem na dva mesta u isto vreme?Bilo je to i poslednje što je    pomislio pre nego što je srce prestalo da mu kuca.

    Flojd,ili ono što se nekad tako nazivalo,smanjivao se na krevetu.Na kraju se pretvorio u tečnost koja se presijavala u    neverovatnim bojama.

    Na drugom kraju grada žena koja je živela sama vratila se sa posla.Pripremajući večeru,na stolu je ugledala dve konzerve. Bila je sigurna da ih ona nije tu ostavila...